Nije ništa osobno, časna riječ, no kada je u pitanju katolička crkva vrlo rado ih otvoreno kritiziram, čisto iz razloga što oni kritiziraju cijeli svijet već 2000 godina, gledajući s visoka na obične, male, grešne smrtnike kako se pate u bijedi života dok se visoko svećenstvo kupa u obilju zemaljskih dobara, istovremeno propovijedajući o skromnosti i umjerenosti. Lako siromahu bit umjeren kad ni nema prilike da uživa u obilju.
I iskreno ne bih ima ništa protiv crkve, da je ona ustanova za koju se izdaje, da prakticira ono što zagovara i da ustraje u poštivanju zapovijedi koje propovijeda. Tako nerijetko možete ćuti svećenike kako pozivaju na skromnost u doba recesije, dok istovremeno oni grade velebna zdanja, nose zlatno prstenje, voze se u skupim limuzinama i goste se finom hranom. Naravno, čast iznimkama, tj onim svećenicima koji prije svega pomažu ljudima u ime svog Boga, a ne da koriste ime svog Boga da bi pomogli prvenstveno sebi. „Ma daj molim te, pa to što ti opisuješ je možda pet posto svećenstva“ kaže mi moj prijatelj. Istina, možda i je, ali opet mi je nekako to premalen postotak, je l' sve više i više izlaze na vidjela prava djela i ponašanja svećenika. Svaki drugi dan se po novinama ili vijestima povlače kojekakvi poispadali „kosturi iz ormara“ uzornog i finog velečasnog, kojeg su zapravo svi voljeli i sad su šokirani time, a zapravo se sve to znalo, samo malo ovčice šute skrušeno da se ne bi zamjerili „Božjem čovjeku“. Ne zagovara li katolička crkva moralno ponašanje? Hmm, mislim da zagovara. Čak sam u to siguran. Pa zašto onda šutjeti na bahatost i arogantnost svećenstva? Zašto ne istaknuti loše, nemoralno i neprihvatljivo ponašanje tih ljudi? I oni su ljudi, i oni griješe, jedina razlika između svećenstva i običnog čovjeka je u tituli, a titula dodijeljena od čovjeka, nema u sebi puno božanskog.
No, stvar koja me posebno nervira u vezi crkve je uporna i stalna želja i potreba za novcem. Moja baka me uvijek kori kad se bunim protiv davanja novca crkvi, s jednom starom i već izlizanom rečenicom: „Pa moraju i svećenici od nečega živjeti“, nakon koje obično prestaje naša rasprava, je l' svatko tko je ikad probao urazumit djeda ili baku argumentima zna da je to Sizifov posao. Ljudi „starog kova“, odgojeni u nekim davnim vremenima, naučeni da vjeruju i ne dovode u pitanje takve stvari, vas jednostavno neće slušat, te će svi vaši valjani argumenti završiti po onom principu, na jedno uho uđe - na drugo izađe. To sam shvatio davno i prestao se oko njih truditi, ali nikako mi ne idu u glavu mladi ljudi koji ne žele otvorit oči i pogledat u istinu. A istina je vrlo jednostavna i bolna; crkva je jedini pravni subjekt u Republici Hrvatskoj i jedan od najvećih korisnika državnog proračuna koji nije dužan voditi financijsku evidenciju i koji nije u poreznim sustavu. Za jednu ustanovu koja praktički prodaje maglu, vrlo dobro rekao bih. Ali to nije sve, je l' uz to što su financirani od države, crkva prodaje mali metar „čudesa“ iz kućne radionice. Želite li bit spašeni? Želite li da vaša duša nakon smrti ode u raj kod Boge i ostale ekipice? Dođite u katoličku crkvu, platite sakramente i vidjet čete ljude svete. Ali ni tu nije još kraj. Ne možete bit spašeni ako ste samo vjernik, je l' zlo vreba na svakom koraku, grijesi su posvuda. Zato fino svake godine pljunite svotu novaca da vam se dođe posvetit kuća. Jer tih par kapi vode pošpricano po vašem podu i elementima, za koje čovjek u čudnoj haljini tvrdi da su „svete“, će vas čuvati od zala koje haraju svijetom i vaš dom će učiniti sigurnijim mjestom za život. Ukratko, crkva se uspjela uplest u sve segmente čovjekova života. Kod rođenja, krštenje, pa kroz odrastanje pričest i krizma, u zrelijoj dobi vjenčanja, pred kraj bolesničko pomazanje i još ljudima koji ostanu iza vas, račun za to što se pojavio na sahrani i misu.
Smatram da je crkva kroz vijekove uvijek imala izvrsne marketing stručnjake, je l' ipak, morate imat poprilično dobru reklamu da bi prodavali nešto što nitko nikad nije vidio i dobro znati kako unovčit proizvod. Tako se se u prošlosti prodavali oprosti grijeha, sada se naplaćuje praktično sve što se stigne, a za budućnost me iskreno strah. Možete li zamisliti kršćanstvo on-line? WebCam ispovjedaonica , virtualna krštenja, hologramske hostije, on-line mise, sve samo za vas, jeftino i plativo putem kreditne kartice. Tko zna, možda do tada bude moguć i chat s Bogom pa ćemo ga konačno moći upitati za što su mu trebali svi ti novci.
No comments:
Post a Comment