Kako kaže jedna stara izreka: “Naša mudrost dolazi iz našeg iskustva. Naše iskustvo dolazi od naše gluposti.” S čim se svi možemo složit, je l'nerijetko možemo čut komentare kao što su: „E di mi je bila pamet, pa takvu glupost napravio, ali nema veze, sad imam iskustva da ju više ne ponovim“, barem je to slučaj kod onih koji uspiju lekciju naučit iz prve, ostalima jednostavno treba par puta da shvate svoje pogreške i nauče nešto iz njih, što obično biva kada ih te iste pogreške konačno dovoljno jako ugrizu za dupe da konačno uključe mozak i razmisle dobro o svojim postupcima.
Osobno mogu reći da već imam ponešto skupljene mudrosti. Ne toliko iz tuđih pogrešaka, koliko iz svojih ali smatram da je tako i bolje. Aldous Huxley piše: „ Osjeti, osjećaji, uvidi, sklonosti – svi su oni osobni i, osim simbolizma iz druge ruke, neprenosivi. Možemo skupljati informacije o doživljajima, ali nikad same doživljaje.“ Je l' najjače i najdojmljivije iskustvo je ono koje osjetite na vlastitoj koži. Kada čujete lošu vijest da je nekom koga poznajete poginuo bliski član obitelji, prijatelj, ili netko blizak toj osobi, da se netko teško razbolio ili doživio neku nesreću u životu, osjećate tugu i žalost za osobu koja je to doživjela i koja pati. Pokazujete suosjećanje prema nastaloj situaciji, je'l, ne znam koliko da se pravite da ste čvrsti emotivno, takve situacije podsjete čovjeka da se sve to može desit i njemu, te se pred tom zlom kobi mora osjetit doza strahopoštovanja i poniznosti.
U ovom životu nitko nije lišen loših događaja i nesreća, svatko ih u svom životu ima, samo u različitim količinama i jačinama. Možete naravno živjeti život tako da se zatvorite u kuću, ne izlažete se rizičnim situacijama, izbjegavate ljude, zaključate vrata svog malog sigurnog svijeta i sami, sigurni od nesreća i loših situacija pročamite život u strahu od loših događaja koji vam se mogu desiti, ili možete stisnut zube, krenut hrabro bez straha u svijet, otvoriti se, iskusiti, naučiti, probati, pogriješiti, doživjeti, proživjeti i na kraju preživjeti sve što vam život nudi i živjeti ispunjen i zadovoljan život.
Naučio sam da život nosi lijepe trenutke, da život nosi loše trenutke i da život zna biti tako okrutan da mislite da bol koja vas zatekne nikad nećete proći, da će vam srce puč, stat i podariti vam mir od enormne boli koja vas razdire, ali uz sve to sam naučio i da život ide dalje. Svako iskustvo bilo ugodno ili neugodno ostavlja trag u nama i mijenja nas kada ga doživimo. Naravno, svi radije doživljavaju ugodna nego neugodna iskustva, no bez obzira kakva ona bila, ni jedno od njih nije loše. Jer život nam donosi i radost i bol, ali mi učimo iz oboje.
Kako sam odrastao tako sam činio pogreške i učio iz njih, čak i sad, godinama poslije, ne stidim se ni jedne od njih. Sve one su bile nužne u mom životu, da me oblikuju u osobu koja sam danas. Svaka od tih pogrešaka ili lekcija, kako ih već želite nazivati, bile su odraz mojih želja i mojeg neznanja u određenom dobu mog života. Kad pogledam određena razdoblja života, moram se nasmijat koliko sam znao ustrajat u glupostima i koliko sam dugo znao živjet s krivim uvjerenjima, dok me život nije poučio suprotnom, dok se konačno nije upalila lampica u mozgu i prosvijetlila me da zapravo to što radim nije ono što želim, trebam ili sanjam, te sam nakon tih spoznaja mogao krenuti dalje u potragu za onim za čime istinski čeznem i što je zapravo moja sudbina.
Godine su prošle kao rukom odnesene, iskustvo se nakupilo kao prašina na starim policama i dozrelo kao vino u bačvama. Sad sam stariji, zreliji i mudriji. Iskustvo me poučilo što mi paše a što ne, što zapravo želim u životu i za što se vrijedi boriti, te koje vrijednosti su bitne. Svaka moja odluka, svaki moj postupak i svaka moja radnja u prošlosti koji su me nečemu naučili su vrijedni, jer oni su izgradili osobu koja sam danas. Sve te situacije i događaji su davna prošlost koja više nema veze sa mnom ali svaka lekcija koju sam izvukao iz njih su itekako žive u meni, čineći me boljom osobom svakog novog dana.
No comments:
Post a Comment