Ogledalo je predmet, načinjen da reflektira sliku i stvara identičan odraz onog što je ispred njega. Moderan čovjek je okružen ogledalima i svakog dana prolazi, nailazi i gleda se u stotinama ogledala. Dok perete zube ujutro, namještate frizuru, gledate se kako ste se obukli, do vožnje u automobilu i retrovizora, ogledala koje olakšavaju prolazak kroz nezgodna raskrižja, do ogledala po trgovinama, buticima i drogerijama, ogledala su posvuda. No što stvarno vidite kad pogledate u ogledalo?
Čovjek modernog doba, koji je konstantno bombardiran reklamama o ljepoti i o proizvodima koji njeguju vanjštinu, izbjeljuju zube, podižu kosu, otklanjaju mrtve stanice, nanose šminku, skupljaju struk i na svaki drugi način uljepšavaju, prepravljaju i dorađuju naša nesavršena tijela, u ogledalu vidi samo svoju vanjštinu, koja se pod svaku cijenu treba doraditi da budemo lijepi, privlačni i neodoljivi svakome oko nas. I dok se ljudi sve više i više trude dovesti svoj izgled u ogledalu do savršenstva, zaboravljaju na ono drugo zrcalo u koje trebaju pogledat, zrcalo u nama samima. „Znam neke ljude koji izgledaju kao manekeni i manekenke, a ne mogu pogledat sami sebe u oči koliko su truli iznutra“, sve češće se može čuti u razgovoru na kavi. Naravno, čast iznimkama, tj onima koje taština i ego nisu opili i pomutili im razum, navodeći ih na zaključak da je izgled najbitniji dio čovjeka. Održavati higijenu je bitno. Održavati kondiciju za zdravlje organizma je potrebno. Podrediti cijeli svoj život svom izgledu je debilno. Nije da sam čangrizav i da se bunim protiv lijepih ljudi, ali razvijati tijelo i zapuštati duh, vam je isto tako kao da imate velebnu kuću sa najljepšom okućnicom, najboljom fasadom i najljepšim krovom u kojoj su sve sobe ne omazane, prazne i zapuštene. To je ona situacija kada se nađete s djevojkom koja oduzima dah, koja je na prvi drugi i treći pogled apsolutna krasotica, 60% zaslugom genetike i majke prirode, 40% zaslugom kozmetičke i tekstilne industrije, no nebitno, spoj svega na njoj izgleda božanstveno, ona je princeza, ona je boginja, ona je ostvarenje svih snova, dok ne progovori. Ona nema svojih mišljenja, ona nema svojih stajališta, nju ne zanimaju stvari u svijetu, je l' mi nismo u svijetu, mi smo u Hrvatskoj, njoj su knjige naporne je l' ima puno teksta, ona voli slatke i lijepe stvari i svaka njena riječ dok ju slušate odzvanja u praznini njene duše. Raj za oči, pakao za mozak. Vjerujem da je isti slučaj s muškim lepotanima.
Ja osobno ogledalo koristim rijetko, po izrazitoj potrebi. Dakle, bacim pogled da baš nemam komad salate među zubima poslije jela, da mi ne viri balac iz nosa ili da nemam zapeknut krmelj kod oka, i naravno, kad se režu ili briju neke dlake, koristim ga iz čisto sigurnosnih razloga, jer brijanje na slijepo je za hrabre i za idiote, ovisi kako se uzme. Osim toga nemam pretjeranu potrebu da se gledam u ogledalo, živim sa sobom punih 27 godina, i iako se mijenjam iz dana u dan, u konačnici sam to isti onaj ja kao i svaki dan.
Kad stanem i pogledam se u ogledalo nema se tu previše toga za vidjet, proporcionalno tijelo s pokojom kilom viška, glava kratko ošišana s naznakama ćelavljenja, blagoslovljena genetika, čupa obrve, nejednaka brada, grbav nos od udaraca kroz život i neravni zubi od nenošenja proteze. Nit se ponosim, nit se stidim. To je tijelo koje će me morat trpjet kroz ovaj život i ja sam s tim zadovoljan. No kad stanem, zatvorim oči i pogledam u unutarnje zrcalo, kad pogledam u projekciju sebe i svoje duše, onog što sam naučio kroz život, što sam prošao kroz život, u projekciju mojih odluka, postupaka prema drugima i sebi, naučenim lekcijama i odabranih puteva, osjetim zadovoljstvo. Ja sam sarkastičan, ironičan, predan humorist, vječiti zajebant, tvrdoglav u dovoljnoj mjeri da živcira ljude, morbidan u nekim situacijama, često nekonvencionalan, uvijek znatiželjan, nikad miran ali u svemu dobronamjeran.
Moje tijelo je tek privremeni dom mojoj duši u ovom životu i na njega nemam primjedbi, ali moja duša raste, uči i postaje bolja svakim danom, i zato nemam nikakvih problema pogledat ni sebi ni drugima u oči za razliku od malih duša zarobljenih u materijalnom svijetu u kojem im je ogledalo najbolji prijatelj.
No comments:
Post a Comment