Izaberi manje zlo

     Kao i svake godine, užurbanost se povećava kako se primiče Božić, tako da „silovanja“ sa raznim ukrasima, reklamama i nevjerojatnim ponudama, počinju već polovinom studenog, ako ne i prije. No, ova godina je posebna po još nečemu, po, svima nam dragim izborima u našoj divnoj, demokratskoj zemlji. Silovanje božićnim ukrasima je sitnica za ono što nam za svake nove izbore pripreme drage na stranke. Kako je zakonom propisano, stranke moraju poštivati datume početka predizborne kampanje, stoga svi ti političari nestrpljivo skupljaju gomilu sranja s kojima će nas zatrpat kad otkuca ponoć i službeno počne predizborna kampanja.

Humor života

         U prosječnom ljudskom životu, recimo približnog trajanja od nekih 75 godina koliki je Hrvatski prosjek, ima poprilična količina tuge, nesreće, depresije, loših raspoloženja, zdravstvenih tegoba i situacija da vam blago rečeno, prisjedne život. Kako bi se to dovelo u koliku toliku ravnotežu, priroda nas je obdarila jednim neprocjenjivim darom – smislom za humor. On je po meni životno važna odlika pojedinca, zato što je on protuteža i najdjelotvornija preventiva patnji i bolu.

Pastiri i ovčice

        Svaka osoba ima svoj život, svoje pravo na slobodu mišljenja, mozak da misli, tijelo da radi, slobodnu volju da kaže ono što misli i djeluje i živi kako želi. Bar u teoriji! Žalosno je to, a iskreno i krajnje zabrinjavajuće, što se u današnje vrijeme jako puno ljudi dobrovoljno stavlja u ulogu ovčica, kaskajući vjerno i poslušno za svojim pastirom, ne misleći svojom glavom već slijepo i bez pravog promišljanja vjeruju sve što im se kaže i uzimaju tuđe mišljenje zdravo za gotovo.

Nezaposlenost kao stvarnost!

      Kada sam završio srednju školu za fitofarmaceuta, mogao sam dobit posao odmah u bar tri poljoprivredne apoteke, no kao i velik broj mladih ljudi, odlučio sam se na razuman potez u to vrijeme i krenu u pohod na više znanje i bolje obrazovanje te sam upisao fakultet. Fakultet je divno doba kad se snovi množe, nada u bolje sutra raste, samopouzdanje se uzdiže kako se približavate kraju studija i slikovito rečeno, već možete osjetit miris diplome u vašim rukama.

          I onda dođe taj trenutak, položite zadnji ispit, napišete i obranite diplomski rad, bacate plavu kapu u zrak sa hrpom ljudi koji su dosegli isti san, postali diplomirani inženjeri struke. Ponosa imate na pretek, samopouzdanja imate više od George Clooney-a, ideje pršte iz vas, čini vam se da će te u sljedećim danima pokoriti svijet, zavladati poslovnim vodama i oduševiti sve koji trebaju zaposlenike. Firme će se otimat za vas, mladog, nadarenog, kreativno diplomiranog inženjera. Ponosno idete na upis zvanja u radnu knjižicu, sa smiješkom na licu predajete ju ljubaznoj teti za šalterom zavoda za zapošljavanje, ponosni izlazite van zavoda i udišete svježi zrak uz misao: „ Sutra počinje ostatak mog života, škola je gotova sad samo treba pričekat kratko vrijeme za posao, a onda krećemo punim jedrima u olujno more života!“

Odgojeno neodgojeni

           Odgoj je vrlo bitan u životu svakog čovjeka, bio on od strane roditelja, staratelja, tetki, baka i  djedova ili samoodgoj. Odgoj nas razvija kako kročimo kroz život. Razvija našu kulturu, odnošenje prema drugim ljudima, životinjama i stvarima općenito, te ga kao takvog, smatram vrlo bitnim. U jednom prilogu na tv-u govorilo se o psihologiji djece, i o tome kako dijete do određene dobi ne razlikuje dobro od zla, niti stvarni život od onoga što gleda na televizoru, sve je to njima stvarno. Baš zato mislim da je nužan dobar odgoj djece, naročito u to doba kada je njihov mladi mozak vrlo osjetljiv te dijete oponaša i uči se, većinom preko vizualnog djela, tj što dijete vidi da drugi radi, ono ponavlja.

Život poslije tuđe smrti!

           

            Svaki čovjek, kako priroda nalaže, se rodi, živi i umire. Sve živo na ovo planetu dijeli istu sudbinu s čovjekom, no samo čovjek toliko vremena i svog života posvećuje smrti. Od najranije mladosti, učeni ste da je smrt strašna stvar, da se smrti treba bojat i da cijeli život treba provesti u strahu pred smrti i „konačnim sudom“. Pred djecom se ne priča kada netko umre kao da ih pokušavamo zaštiti od smrti, o tome se govori u pola glasa, rekao bi, kao u strahu da će nas smrt osobno čuti i doći po nas. Naj običnija glupost. „Život je jedno veliko iznenađenje, ne vidim razloga zašto smrt ne bi bila još veće!“ rekao je Vladimir Nabokov, i tom izrekom me oslobodio od razmišljanja i straha od smrti.