Davno je to bilo, kad sam ja išao u osnovnu školu. Toliko je vremena prošlo od tada, da se to sada čini kao neki drugi svijet, u kojem je bilo jednostavnije živjeti, vremena u kojem su djeca bila djeca, a odrasli odrasli i u kojem je bila jasna podjela tih dviju doba čovjekova odrastanja. U osnovnoj školi smo bili djeca, tj. bili smo ono što u to vrijeme i trebamo bit. U srednjoj školi smo se počeli smatrati odraslima, iako smo još uvijek bili djeca tek s nešto više odgovornosti i s malo boljim shvaćanjem svijeta, s podivljalim hormonima i egom u porastu. Osamnaesti rođendan - punoljetnost, pa upis na faks, svaki događaj koji je „oznaka“ odrastanja, daje neki osjećaj ponosa. Učite iz godine u godinu, skupljate iskustva, rastete kao osoba i gradite svoj zrelost, korak po korak, strpljivo. Onako kako to i treba ići.
