Kraj je godine, polovina prosinca je već tu, Božić se primiče krupnim koracima i cijela naša dokolica se mijenja iz dana u dan. Tmurna slika prosinca i svilo grada, ubrzano nestaju kako se pojavljuju milijuni sićušnih lampica, kraseći trgove, kuće i dvorišta. Tako dosadne, mračne kuće i dvorišta, monotoni trgovi i tamne ceste, postaju bajkovite tvorevine koje rasvjetljuju tamu zime, pomažući nam da veseliji prođemo kroz to tamno doba godine, pripremajući nas i uveseljavajući za najveći kršćanski blagdan i najluđu noć u godini.
Božić se često opisuje kao blagdan ljubavi, mira i sreće, a najčešće ispadne kao blagdan bezumnog trošenja i poklona. Naše potrošačko društvo i komercijalizacija svega živog su nas dovele do toga da se u vrijeme Božića zaboravljaju prave vrijednosti tog blagdana i mahnito jurimo u lov na božićne poklone, sa pogrešnom mišlju da jedino nekim predmetom možemo usrećiti osobe do kojih nam je stalo. Osobno, još nikad u životu od ni jedne jedine osobe koju poznajem nisam čuo da je rekla: „ Taj Božić je bio odličan, baš ga pamtim je l' sam za njega dobio PlayStation, tv, knjigu ili već nešto treće...“, ali su mi uvijek srcu draga sjećanja i uspomene na Božiće provedene s prijateljima, obitelji i osobom koju volim. Jer stvari su lako zamjenjive i oni su potrošna roba, ali lijepa sjećanja stvorena u Božićnom okruženju ostaju s nama do kraja naših života, veseleći nas u nekim težim trenutcima i uvijek iznova oživljavajući u svakom prepričavanju.
Smatram da je osobito zabrinjavajuć problem u vezi Božićnog ludila i poklona, pretjerano darivanje djece. Nešto u stilu, Božić nije Božić ako ispod bora nema bar 20 poklona. Tako već mjesec dana prije Božića kreče reklamiranje raznih igračaka, božićnih kataloga, popusti pljušte na sve strane, sve je to šareno i nagurano na police, i sve je to „samo“ 59,99 kn, 79,99 kn ili 99,99 kn, sve na popustu i sve samo za vas da bi vaše dijete bilo sretno. I tako, ako ne odgojite dobro svoje dijete, dobit ćete malu aždaju koja svake godine ima sve veče prohtjeve je l' ste ga vi tako naučili. No, smatram da tu nije toliki problem stvar da su djeca često neskromna, razmažena i mušičava, to je tako, odrast će, no brine me to što iz godine u godinu sve ta djeca kako odrastaju uče da je bit Božića dobit poklon, a to je ono što će se teško ispravit u kasnijim godinama. Tu najbolje pristaje pjesma koju Eric Cartman iz poznate animirane serije South Park, koja u osnovi ismijava sve živo a pogotovo glupost, pjeva u jednoj epizodi, na glazbenu podlogu Svete noći: „ Isus je rođen pa zato ja dobivam poklone, hvala ti Isuse što si se rodio.“ I koliko god to bilo smiješno u crtanom filmu, žalosno je što u stvarnosti puno djece ima taj obrazac razmišljanja.
Sjećam se kada sam bio neki treći ili četvrti razred osnovne škole da sam trebao napisati „pismo Djedu Mrazu“ (da, Djedu MRAZU a ne Božićnjaku, ja sam rođen sad već davne '84), iako sam već i tada znao da su zapravo mama i tata Djed Mraz. Stoga sam sjeo, napravio božićnu čestitku od kolaž papira, i unutra masnim bojicama napisao: „ Dragi Djede Mraze, ja bih želio za Božić Lego kockice, može i onu najmanju kutijicu i ako može malo slatkiša.“ I još mi je i to bilo neugodno napisati je l' sam znam da poklon dobivam od mame i tate i znao sam da su Lego kockice u to doba bile skupe. Ne znam što sam dobio za taj Božić, iskreno se ne sjećam, možda su i bile Lego kockice, ali sjećam se da su na taj Božić kod nas bili i mama i tata i seka i ja i baka i deda i teta, imali smo za jest, imali smo za pit, bilo nam je toplo i bili smo zajedno, drugim riječima, imali smo sve što nam je trebalo i zapamtio sam pravi smisao Božića.
Kao i svaki čovjek i ja imam svoje želje za Božić, no već duži niz godina one nisu materijalnog oblika. Ne želim igrice, ne želim cd-e, ne želim knjige i ne želim veste. Želim da živim život u miru, želim da nikad ne povrijedim ni jednu osobu, želim da uvijek razveselim svakog s kim dođem u kontakt, želim da mi dragi ljudi budu zdravi i sretni. Ali nije važno što ja želim, život će već pokazat što će biti od tih mojih „želja“, ali jedno znam i u to sam siguran, a to je da sam zahvalan na tome što za Božić imam nešto za jest, nešto za pit, robu za obući, krevet u kojem spavam, drva koja me griju, krov nad glavom, obitelj oko sebe, voljenu osobu u srcu , prave prijatelje u životu, luksuz „malih stvari“ koje toliki ljudi ignoriraju, zdravlje koje me služi i priliku što svaki novi dan koji se probudim mogu živjet i trudit se da učinim nešto od života i budem promjena koju želim vidjet u svijetu, umjesto da prigovaram oko nebitnih stvari.
Želim vam svima Sretan i Zahvalan Božić.
Božić se često opisuje kao blagdan ljubavi, mira i sreće, a najčešće ispadne kao blagdan bezumnog trošenja i poklona. Naše potrošačko društvo i komercijalizacija svega živog su nas dovele do toga da se u vrijeme Božića zaboravljaju prave vrijednosti tog blagdana i mahnito jurimo u lov na božićne poklone, sa pogrešnom mišlju da jedino nekim predmetom možemo usrećiti osobe do kojih nam je stalo. Osobno, još nikad u životu od ni jedne jedine osobe koju poznajem nisam čuo da je rekla: „ Taj Božić je bio odličan, baš ga pamtim je l' sam za njega dobio PlayStation, tv, knjigu ili već nešto treće...“, ali su mi uvijek srcu draga sjećanja i uspomene na Božiće provedene s prijateljima, obitelji i osobom koju volim. Jer stvari su lako zamjenjive i oni su potrošna roba, ali lijepa sjećanja stvorena u Božićnom okruženju ostaju s nama do kraja naših života, veseleći nas u nekim težim trenutcima i uvijek iznova oživljavajući u svakom prepričavanju.
Smatram da je osobito zabrinjavajuć problem u vezi Božićnog ludila i poklona, pretjerano darivanje djece. Nešto u stilu, Božić nije Božić ako ispod bora nema bar 20 poklona. Tako već mjesec dana prije Božića kreče reklamiranje raznih igračaka, božićnih kataloga, popusti pljušte na sve strane, sve je to šareno i nagurano na police, i sve je to „samo“ 59,99 kn, 79,99 kn ili 99,99 kn, sve na popustu i sve samo za vas da bi vaše dijete bilo sretno. I tako, ako ne odgojite dobro svoje dijete, dobit ćete malu aždaju koja svake godine ima sve veče prohtjeve je l' ste ga vi tako naučili. No, smatram da tu nije toliki problem stvar da su djeca često neskromna, razmažena i mušičava, to je tako, odrast će, no brine me to što iz godine u godinu sve ta djeca kako odrastaju uče da je bit Božića dobit poklon, a to je ono što će se teško ispravit u kasnijim godinama. Tu najbolje pristaje pjesma koju Eric Cartman iz poznate animirane serije South Park, koja u osnovi ismijava sve živo a pogotovo glupost, pjeva u jednoj epizodi, na glazbenu podlogu Svete noći: „ Isus je rođen pa zato ja dobivam poklone, hvala ti Isuse što si se rodio.“ I koliko god to bilo smiješno u crtanom filmu, žalosno je što u stvarnosti puno djece ima taj obrazac razmišljanja.
Sjećam se kada sam bio neki treći ili četvrti razred osnovne škole da sam trebao napisati „pismo Djedu Mrazu“ (da, Djedu MRAZU a ne Božićnjaku, ja sam rođen sad već davne '84), iako sam već i tada znao da su zapravo mama i tata Djed Mraz. Stoga sam sjeo, napravio božićnu čestitku od kolaž papira, i unutra masnim bojicama napisao: „ Dragi Djede Mraze, ja bih želio za Božić Lego kockice, može i onu najmanju kutijicu i ako može malo slatkiša.“ I još mi je i to bilo neugodno napisati je l' sam znam da poklon dobivam od mame i tate i znao sam da su Lego kockice u to doba bile skupe. Ne znam što sam dobio za taj Božić, iskreno se ne sjećam, možda su i bile Lego kockice, ali sjećam se da su na taj Božić kod nas bili i mama i tata i seka i ja i baka i deda i teta, imali smo za jest, imali smo za pit, bilo nam je toplo i bili smo zajedno, drugim riječima, imali smo sve što nam je trebalo i zapamtio sam pravi smisao Božića.
Kao i svaki čovjek i ja imam svoje želje za Božić, no već duži niz godina one nisu materijalnog oblika. Ne želim igrice, ne želim cd-e, ne želim knjige i ne želim veste. Želim da živim život u miru, želim da nikad ne povrijedim ni jednu osobu, želim da uvijek razveselim svakog s kim dođem u kontakt, želim da mi dragi ljudi budu zdravi i sretni. Ali nije važno što ja želim, život će već pokazat što će biti od tih mojih „želja“, ali jedno znam i u to sam siguran, a to je da sam zahvalan na tome što za Božić imam nešto za jest, nešto za pit, robu za obući, krevet u kojem spavam, drva koja me griju, krov nad glavom, obitelj oko sebe, voljenu osobu u srcu , prave prijatelje u životu, luksuz „malih stvari“ koje toliki ljudi ignoriraju, zdravlje koje me služi i priliku što svaki novi dan koji se probudim mogu živjet i trudit se da učinim nešto od života i budem promjena koju želim vidjet u svijetu, umjesto da prigovaram oko nebitnih stvari.
Želim vam svima Sretan i Zahvalan Božić.
No comments:
Post a Comment