Inače sam dosta mirna osoba, nekako sam navikao sam sebe da se ne živciram na neke nepotrebne stvari i situacije koje je bi me mogle uzrujati ali jednostavno nisu toga vrijedne. Ispadi drugih ljudi, njihova ispoljavanja osobnog sranja na svijet, glupe situacije na koje ne mogu utjecati, idiotizam na djelu, opću nepravdu i maloumnike odavno ignoriram i ne dozvoljavam da mi kvare dan. Jednostavan trening koji meni paše i kojeg prakticiram; kada sam suočen s nekom osobom i kada su živci nadraženi od strane okoline, kada se pred očima lagano zamračuje na na usta navire pjena bijesa i potok uvreda koje kipe u mom mozgu, stanem. Udahnem i pomislim: ti češ mene jeb**? E pa tu ste se druže Pantiću, prevarili. Tuđe sranje nije vrijedno mojih živaca i neću dozvoliti da me ono opterećuje, ponavljam si kao kakvu mantru. I to za mene upali, ja se uspijem smiriti a to mi je jedino bitno, naravno, upali u većini dana, no ima dana kada mi svi živci svijeta ne bi pomogli da ostanem smiren.
Žene imaju svoj period u mjesecu, kada su živci kratki i ćud nadasve čudna, oni dani kada se pojavljuje hormonalna neravnoteža, i sve što kažete, kažete krivo, sve što napravite ili ne napravite napravite krivo i kada ste u najbližem opisu državni neprijatelj br.1 tog perioda, to nam je svima poznati i „dragi“ PMS. Muški rod je lišen toga problema, ali se priroda zanimljivo poigrala s njime, te mu umjesto PMS-a dala teži karakter, malo jaču tvrdoglavost i zajebaniju narav. Divna mješavina osobina uz koju moraš bit majstor Zen-a da bi mogao držati svoje tijelo i njegove prirodne odrednice pod kontrolom i u miru sa samim sobom i svim ljudima oko tebe.
U većini dana, moja svijest je mirna i dobro reagira na sva živciranja s kojima se susreće. Ne dozvoljavam sebi da se živciram, uvijek se uspijem smiriti glazbom ili realnim razmišljanjem, stalno težim optimizmu, sve provlačim kroz humor i pokušavam se smijati što više mogu. No, u svakih nekoliko mjeseci desi se dan koji vam jednostavno ne odgovara od 0-24h. Ustajete ujutro iz kreveta, i bez obzira sjalo vani sunce ili padala kiša, bez obzira da li ste ustali na lijevu ili desnu, osjetite kako vam je svijest mutna i teška. Vučete se tako iz sata u sat, izbjegavate ljude, lapite u prazno i nikako, baš ni na koji način ne uspjevate podiči glavu i izronit iz magle svoje zlovolje. U početku je sve podnošljivo, treba vam samo samoća, mir i tišina. Što manje ljudi, što manje komunikacije, što manje podražaja od bilo čega u svijetu i oko vas. Naravno, kako to biva u životu, taj dan će biti užurban, natrpan događanjima i ljudima i trajat će beskrajno. Uz sve to, taj dan će i bioprognoza bit loša, i 90% ljudi s kojima se susrećete će bit živčani, natakareni kreteni koji će baš slučajno na vama liječit svoj bijes i frustracije. U tim trenutcima, kada svijest nema dovoljno optimizma i snage da se nosi sa svim time, javlja se moj PMS (Popizdim na Morone i Seljačine). A kad ja popizdim to nije lijep prizor. Nisam nasilan, nepravim skandali na javnim mjestima, nisam čak ni bezobrazan. Ne vidim poantu u vrijeđanju nekog psovkama, to je besmisleno, to rade ljudi koji nemaju ništa pametno za reći pa u svojoj obrani pokušavaju povrijedit druge pogrdnim riječima. Sve je to djetinjasto i neučinkovito. Ja više slušam nego pričam, gledam i kad ljudi ne misle da gledam i čujem svašta ali ostavljam sve to za sebe. Dosta dobro mogu procijenit odnose među ljudima i ponašanje pojedinaca, sve je u govoru tijela i postupcima kojih oni nisu svjesni. Stoga kad ja popizdim, ja ne vičem, ja ne vrijeđam, ja govorim istinu. Bolnu, gorku i surovu istinu. Stvari kojih ste svjesni, stvari koje vam drugi neće reći iz neke „pristojnosti“, stvari koje licemjerno radite drugim a bunite se kad drugi rade vama, ne govorim tu o intimnim stvarima, ne padam nikad tako nisko, već o svakodnevnom ponašanju pojedinca spram ljudi na koje utječe. Ako ste nekulturni u mojoj prisutnosti, ja ću vam na to i ukazati, ako ste šupak dok ste za volanom, ja ću vam to pokazati, ako ste sveopće govno spram svijeta zbog svojih osobnih problema, svijet to nije zaslužio a ja ću vam u trenutcima živčanosti na to rado skrenuti pozornost, no ako uz sve svoj probleme i lošu volju to uspijete ostat makar neutralni prema ljudima koje susrećete i s kojima ste u kontaktu, ja ću vas poštovati.
Ja shvaćam da svaki pojedinac na svijetu ima svoje dobre i loše dane, imam ih i ja, stoga se trudim razumjeti i ne osuđivati druge. Ako ste u mom društvu i zbog nekog osobnog problema ili situacije ne želite o tom pričati, nemate volje za ništa i samo bi sjedili i odmarali od svega, zaokupljeni svojim mislima, ja to shvaćam i ne osuđujem. U dane kada raspoloženje bude loše, tražim samo malo mira i razumijevanja, ništa više. Ja ću funkcionirat normalno, izvršit ću sve zadatke koje imam, obavit sve poslove koje trebam i to bez prigovora. Jedino što trebam, kada mi dođe „dan kratkog fitilja“ je da sve to obavim u miru, bez konstantnog prigovaranja, pametovanja, propitkivanja, zapitkivanja i guranja nosa u moje privatne stvari! Ako je i to malo mira i razumijevanja previše što tražim, onda se najlakše povest za uspješnim hitom T.B.F-a: „Odjeb je lansiran za sve primitivce i kretene, jer su mi otupili živce. A lansirano je i ogromno "KO VAS JEBE!" za sve zlobnike koje često vidin oko sebe.
No comments:
Post a Comment