Svaka osoba ima svoj život, svoje pravo na slobodu mišljenja, mozak da misli, tijelo da radi, slobodnu volju da kaže ono što misli i djeluje i živi kako želi. Bar u teoriji! Žalosno je to, a iskreno i krajnje zabrinjavajuće, što se u današnje vrijeme jako puno ljudi dobrovoljno stavlja u ulogu ovčica, kaskajući vjerno i poslušno za svojim pastirom, ne misleći svojom glavom već slijepo i bez pravog promišljanja vjeruju sve što im se kaže i uzimaju tuđe mišljenje zdravo za gotovo.
Mene osobno to baš i ne dira, ja ne volim biti ovca, i uvijek se trudim, bez obzira na temu, mjesto ili društvo, imati vlastito mišljenje i ravnati se prema vlastitim uvjerenjima, zaključcima i prosudbama. To naravno nije uvijek lako, ali je po meni mnogo vrjednije od klimanja glavom na tuđa mišljena i slijepog praćenja drugih ljudi zbog straha od suprotstavljanja. Jer naša mišljenja, razmišljanja, shvaćanja stvari i naša djela prema sebi i dugima su naša glavna obilježja, i ona nas čine osobama kakve jesmo. Nije li žalosno da vaše ponašanje i odnošenje prema drugim ljudima, kontrolira netko drugi?! Da netko može svoj život podrediti tuđem mišljenju i tuđim stavovima, dok je sam sasvim sposoban razmisliti svojom glavom i donijeti svoje zaključke, nikad neću shvatit.
Kada se spominju „ovčice i pastiri“, prve asocijacije su naravno religija i politika, što je sasvim opravdano, je l' su te dvije stvari bazirane na konceptu da jedan vodi a drugi pokorno slušaju, no zabrinjavajuće je što se taj problem strahovito širi među djecom i tinejdžerima. Blago rečeno, ostao sam šokiran kad sam čuo priču da su u Valpovačkoj srednjoj školi u jednom razredu, dvije djevojke vrlo dobrog imovinskog stanja, uspjele cijeli razred okrenu protiv par učenika koji nisu bili u stanju pratit „njihove trendove“ što se tiče markirane robe i ostalih izdataka, pretvarajući im odlazak u školu u pakao. Ta djeca su prisiljena svakodnevno trpjet uvrede, omalovažavanja, isključivanje iz društva, ponižavanje, a zbog čega? Zbog mlade dame kojoj tatica i mamica osiguravaju sve što poželi, osmi dobrog odgoja, izgleda. No ne šokira me to da ima umišljenih, razmaženih balavica u školi, već to da su dvije osobe uspjele uvjerit i pridobit 25 drugih učenika da rade nešto sasvim krivo ljudima koji im nisu ništa napravili a sve zbog straha od svoja „dva pastira“. Je l' bože moj, ako se pobuniš protiv nekog tko radi nešto krivo, može se okomit i na tebe, pa bolje bit dobar, beznačajan, isti kao oni, tih i miran, bez pritužbi, u njihov sjeni u slozi s njihovim mišljenjima.
Hermann Hesse je rekao: "Svaki čovjek nije tek on sam, već je on i jedinstvena, sasvim osobita, u svakom slučaju važna i neobična točka u kojoj se križaju pojavnosti svijeta, samo jedanput i nikad više. Zato je povijest svakog čovjeka važna, vječna, božanska, zato je svaki čovjek, dokle god živi i izvršava volju prirode, čudesan i dostojan svake pažnje." Svatko od nas je jedinstveni kao pojedinac i stoga nema razloga da gubimo svoju osobnost u pokušaju da postanemo dio stada koje prati pastira kojeg ne voli.
Mene osobno to baš i ne dira, ja ne volim biti ovca, i uvijek se trudim, bez obzira na temu, mjesto ili društvo, imati vlastito mišljenje i ravnati se prema vlastitim uvjerenjima, zaključcima i prosudbama. To naravno nije uvijek lako, ali je po meni mnogo vrjednije od klimanja glavom na tuđa mišljena i slijepog praćenja drugih ljudi zbog straha od suprotstavljanja. Jer naša mišljenja, razmišljanja, shvaćanja stvari i naša djela prema sebi i dugima su naša glavna obilježja, i ona nas čine osobama kakve jesmo. Nije li žalosno da vaše ponašanje i odnošenje prema drugim ljudima, kontrolira netko drugi?! Da netko može svoj život podrediti tuđem mišljenju i tuđim stavovima, dok je sam sasvim sposoban razmisliti svojom glavom i donijeti svoje zaključke, nikad neću shvatit.
Kada se spominju „ovčice i pastiri“, prve asocijacije su naravno religija i politika, što je sasvim opravdano, je l' su te dvije stvari bazirane na konceptu da jedan vodi a drugi pokorno slušaju, no zabrinjavajuće je što se taj problem strahovito širi među djecom i tinejdžerima. Blago rečeno, ostao sam šokiran kad sam čuo priču da su u Valpovačkoj srednjoj školi u jednom razredu, dvije djevojke vrlo dobrog imovinskog stanja, uspjele cijeli razred okrenu protiv par učenika koji nisu bili u stanju pratit „njihove trendove“ što se tiče markirane robe i ostalih izdataka, pretvarajući im odlazak u školu u pakao. Ta djeca su prisiljena svakodnevno trpjet uvrede, omalovažavanja, isključivanje iz društva, ponižavanje, a zbog čega? Zbog mlade dame kojoj tatica i mamica osiguravaju sve što poželi, osmi dobrog odgoja, izgleda. No ne šokira me to da ima umišljenih, razmaženih balavica u školi, već to da su dvije osobe uspjele uvjerit i pridobit 25 drugih učenika da rade nešto sasvim krivo ljudima koji im nisu ništa napravili a sve zbog straha od svoja „dva pastira“. Je l' bože moj, ako se pobuniš protiv nekog tko radi nešto krivo, može se okomit i na tebe, pa bolje bit dobar, beznačajan, isti kao oni, tih i miran, bez pritužbi, u njihov sjeni u slozi s njihovim mišljenjima.
Hermann Hesse je rekao: "Svaki čovjek nije tek on sam, već je on i jedinstvena, sasvim osobita, u svakom slučaju važna i neobična točka u kojoj se križaju pojavnosti svijeta, samo jedanput i nikad više. Zato je povijest svakog čovjeka važna, vječna, božanska, zato je svaki čovjek, dokle god živi i izvršava volju prirode, čudesan i dostojan svake pažnje." Svatko od nas je jedinstveni kao pojedinac i stoga nema razloga da gubimo svoju osobnost u pokušaju da postanemo dio stada koje prati pastira kojeg ne voli.
No comments:
Post a Comment