Udar na glupost

            Ja sam inače mirna osoba, ne po prirodi, već po treningu. Istrenirao sam svoju psihu da se ne opterećuje svakom gluposti i da se ne nervira na svakog kretena kojeg mi život stavi na put, a budimo realni, takvih ima više nego manje. I tako ja lagano idem kroz život, pazim na svoj put, pazim da ne radim ljudima ono što ja ne bih želio da oni rade meni, imam obzira prema svima, od prijatelja, poznanika pa do stranaca. Molim, Hvala, Izvoli - učili su me u mladosti... kako prema svojima, tako i prema tuđima. 

           „Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu“ rekao je Mahatma Gandhi i ja sam se složio s time, zato što sam to smatrao ispravnim i valjanim. I tako sam se počeo mijenjati kroz godine. Svaka godina prođe, malo mudrosti dođe, život ti svašta priredi i moraš se nositi s time najbolje što možeš. Učiš iz dobrog, učiš iz lošeg. Sva ta iskustva te mijenjaju, postaješ bolja osoba. „Što je čovjek bolji, vidi više dobrog u ljudima“, kaže poslovica. Ima istine u tome, naravno, ima dobrog u ljudima, ali u današnje vrijeme kad je ljudima nametnut strah u svakom pogledu života, ljudi zaboravljaju na dobro i misle samo na svoju guzicu, što je žalosno, ne potrebno i u većini slučajeva rezultira, ne kulturom, primitivizmom, bahatošću itd.

        

        Potaknut takvim divnim ponašanjem sugrađana i ostalih ljudi koji me okružuju, donjeo sam novogodišnju odluku! Konstruktivna kritika! Svima, bez obzira bili mi prijatelji, poznanici, prolaznici, stari, mladi, poznati ili nepoznati, ljudi koji „nešto znače“ ili anonimusi... svima! Naravno, nije mi cilj bit bezobrazan prema ljudima i vrijeđati ih, to apsolutno ne želim. Ja sam shvatio da postoji puno učinkovitija metoda, koja je neosporiva, nepobitna i krajnje učinkovita, a to je ISTINA! „Istina će te osloboditi“, samo ju trebaš prihvatiti, samo treba uključit onu sivo-bijelu masu (ili kuglicu kod određenog dijela populacije) zvanu mozak i shvatit će te da radite pogreške, ali to nije kraj. Treba naučiti iz pogrešaka, po mogućnosti iz tuđih, ako ste mazohist, može te i iz svojih! Nije bitno iz čijih, bitno je da se nauči i da se svijet počne mijenjati na bolje! Držim fige za to! 

          No, nema smisla čekati da se to desi samo od sebe, zapamtite, budite promjena koju želite vidjeti. Budite otvoreni, budite iskreni, popljujte ljude kad vidite da rade nepravedne stvari, povisite malo glas i recite im istinu, pogotovo ako ste na javnom mjestu, jer ljudi se tad postide a to je vjerojatno jedini način da naučite te bahate, napuhane, ništa-korisne debile koji misle da su povlašteni i da mogu radit apsolutno sve što im padne na pamet na štetu drugih! Jel to ja žalosna istina, te ovce od ljudi, ti mali mozgovi koji su zatočeni u svom malom savršenom-svijetu-za-njih-a-ostale-tko-je** se neće sami promijeniti, oni ne vide loše u svojim postupcima, zato je tu red na vas, pecnite ih istinom, nek se osjete posramljeno, jel samo tako će naučiti.

         Meni osobno su najdraži ljudi koji misle da mogu parkirati di god žele! „maaa to je samo na 5 minuta, samo do trgovine, nitko neće ništa reći, pa to svi rade“...pogrešno i netočno! Ako ja sa svojih 26 godina, mogu bit kulturan i obziran prema svima, ne bi li bilo logično da stariji, iskusniju ljudi, koji bi nam trebali bit uzori, budu obzirni i kulturni...??? Žalosno ali istinito, obično nije tako! 

        Zato kad sljedeći puta naiđete na nekog krkana koji misli da može blokirati izlaz 4 automobila s parkinga „samo da ode do bankomata“, gospođicu koja se uz 200 parkirnih mjesta supermarketa parkira na sam ulaz trgovine ili debeloguzog retarda koji nije vidio da je to parking za invalide  iako je označeno žutom bojom i ima ispred svakog parkinga nacrtan znak invalida i tabla pored svakog parkirnog mjesta da je to mjesto za invalide, budite slobodni i počastite ga jednom lijepom istinom, finom sarkazmom ili ironijom! „ Gospodine to je mjesto za invalide! Vi ste invalid? Niste? Aha,  daltonist ste pa nevidite žutu boju?? Ne?  Aaaaaa onda ste sigurno retard?!“ Pogodak!!!!!