Ja osobno nisam roditelj. Nemam djece i time se smatra da nemam pravo na ikakve izjave o tome: „Kad budeš imao svoje djece vidjet ćeš ti kako je to, i odmah ćeš promijenit svoje mišljenje“ govori mi većina ponosnih roditelja! I ja se u potpunosti slažem s time, nemam djece, ne znam kako je to imati djecu i znam da će se, kad dođe vrijeme za to, moje mišljenje promijeniti, da ću voljet svoje dijete, bit ponosan na njega i sve te stvari. No glavna tema i moja glavna briga oko te tematike ionako nisu djeca, več njihovi roditelji.
U današnje vrijeme, svjedočimo pojavi koju možemo nazvati, „boomom mladih i modernih roditelja“. To je sasvim uredu, nemam ništa protiv ljudi koji se u mlađim danima svog života odlučuju za taj hrabar i odvažan potez, sve je to stvar mišljenja i osobnih odluka. No zabrinjavaju me ljudi koji se odluče na taj potez a zatim se ponašaju kao da im treba podiči spomenik za to što su to napravili. Čak me ni to ne smeta toliko, takve osobe izbjegavam i nemam izrazitu želju da gubim živce na njih stoga se od njih distanciram. No jednu stvar smatram vrlo lošom, a to je da ti ljudi ne shvaćaju da su oni uzor svojoj djeci u njihovoj najmlađoj dobi!!! Kakav primjer dajete gospodo!?!?? Ne baš sjajan, zar ne!?!
Sjedim tako kod doktora u prepunoj čekaonici , gdje bolesni i umorni ljudi sjede i čekaju u miru i tišini na svoj red. Tu je naravno i primjer „roditeljstva“, mlada gospođica koja se ne skida s mobitela i pola sata vrišti u čekaonici klafrajući sa svojom frendicom o aktualnim događanjima i tračevima, dok njen sinčić, anđelak mali, mahnito i agresivno, bez prestanka šuta koš za smeće. Naravno, uzorna mama ni-da-je-trepnula, još pokušava pričat glasnije pošto od buke koje njeno zlato pravi, ne čuje dobro mobitel. Uto, djetetu prilazi druga gospođa i mirnim glasom mu govori da prestane šutat koš, da to nije lijepo! Uvrijeđena gospođica malo sklanja mobitel s uha i govori sinu: „Ajde sine odi sjedi, vidiš da su tu tete malo živčane“, te se vraća razgovoru na mobitel. Gledam-ne vjeruje- gledam opet- i dalje ne vjerujem. Razmišljam tako o tome dok sjedim tamo i zahvaljujem svojim roditeljima iz dubine duše što su mi bili RODITELJI, što su mi pružili odgoj kakav je trebao, naučili me kulturi, čestitosti, pravdi, naučili me kako krenuti u život i usadili mi prave vrijednosti. Gledam u to djete i pitam se: „ u što će izrasti vaš mali anđelak? Hoće li biti depresivan u životu zato što ga mama zapostavlja? Hoće li izrast u okrutnog, narcisoidnog čovjeka sa nimalo empatije? Hoće li u određenom trenutku misliti da je dobro uzeti pištolj i početi pucati po vršnjacima zato što se oni čine sretnijim od njega?!“. Iskreno ne znam i iskreno me strah! Mediji stalno trabunjaju; „djeca su agresivna, depresivna, luda, poremećena zbog televizije, igrica, filmova...“ ozbiljno? A da potražimo malo bliže što bi moglo biti uzrok svega toga..hmmm, ne znam, možda roditelji?
No, mene se netiče kako ljudi odgajaju svoju djecu, i iskreno me za to i briga. Međutim, jako me nerviraju Facebook-mamice. Ja shvaćam da ste ponosne na svoje male anđelčiće i da su oni divni i krasi, ali cijeli svijet ne mora znat da je vaše dijete upravo bilo kakat, da je baš sladak u novoj majici, da papa kašicu od mrkvice, malo drema, sad se igra, pa opet kaka i plače jer se lupio u prstić! To-nije-normalno! Ne samo da nije normalno, već se kosi za dobrim ukusom, zdravim razumom i poštovanjem prema drugim ljudima. Mislite li da stvarno to nekog zanima? A tek slike!!! Dakle imamo album od 120 fotografija kako djeca kite bor, 95 fotografija dječice na snijegu, 100 fotografija djece sa novim psićem, 50 fotki kako mali anđeli jedu kolače i tako dalje, i tako dalje, i ISUSE BOŽE! Ozbiljno???
No ima par stvari koje su mene osobno zgrozile i okrenule mi želudac. Meni je žao ako ovo nekoga vrijeđa ali zamislite se o pročitanom tekstu , zamislite se o ove tri stvari koje pišem i razmislite da li je to normalno, kulturno i prikladno. Krenimo od bronce, kako i biva u proglašenjima najboljih ili u ovom slučaju najnevjerojatnijih . Dakle, treće mjesto ponosno osvaja niz fotografija o tome kako djete ide na nonu, tu-tu, ili jednostavno wc! Ozbiljno? Da li bi se osjećali ugodno gledati niz fotografija kako ja gol sjedim na wc-u, obavljam posao, te poslije još pokoja slika iz bliza da se vidi da sam stvarno obavio posao! Ako mislite da nije lijepo vidit odraslog čovjeka kako vrši nuždu, pogodite, nije veselje gledati ni djete! Drugo mjesto i srebrnu medalju dobivaju, kompleti slika djece kako se kupaju gola u svom novom bazenu. Naravno, ponosna mamica uz to što će stavit te slike, ima i bar 6 like-ova stranica kao što su: „Zaštitimo našu djecu od pedofila na internetu i Facebook-u“. Aplauz gospođo, no ako ne shvaćate vi ste im upravo dali novi, besplatni materijal. I naravno prvo mjesto, zlatnu medalju i najveć mogući broj poena u kategoriji „zgrozi mi život“ osvaja: hrpa slika ultrazvuka vašeg djeteta kroz vašu trudnoću. Za ovo nema nekih pretjeranih komentara, prvo mjesto govori samo za sebe, no kada sam vidio što su sve ljudi spremni staviti na facebook, dobio sam jednu sjajnu ideju. Kad sam već prisiljen gledati to sve na internetu, smislio sam da odem u Osječku bolnicu, napravim pregled zvan kolonoskopija te objavim snimku na svom profilu, nek me ljudi bolje upoznaju, iznutra jel! :)
No comments:
Post a Comment